Koliko često razmišljamo o ljudima koji nemaju nikakva primanja ili žive sa minimalnim mjesečnim primanjima? Koliko svako od nas identifikuje u neposrednoj okolini takve ljude? Takvih je danas puno, a mnogi od njih  skromno i tiho žive ovu sivu bosansku svakodnevnicu. Ili bolje rečeno deveraju, trpe...pisali smo već o dvoje skromnih sugrađana koji žive u zgradi u centru Prijedora i zahvaljujući  Merhametu i ostalim dobrotvornim udruženjima žive od njihovih paketa pomoći.  Često nismo ni svjesni koliko ljudi bi bukvalno bili gladni da ne postoje ovakva udruženja. Bračni par Midžić nikada ne traži pomoć, ali je evidentno da od skromnih primanja nisu u stanju poplaćati svoje mjesečne obaveze i  izdržavati se. Muhamed i Zineta nisu krili radost jer Humano Brdo na njih nije zaboravilo. Muhamed sa primjetnom sjetom kaže da je loza rahmetli narodnog heroja Esada Midžića po kojem je gimnazija do 1992.god. ponosno nosila njegovo ime. S uzdahom reče da je i on pohađao gimnaziju.

Iz njihovih usta upućeno je bezbroj najljepših  želja i riječi zahvalnosti za paket prehrambenih namirnica i sredstava za ličnu higijenu u visini 100 euro kao i 50 euro gotovine kako bi im se pomoglo koliko-toliko u izmirivanju režijskih troškova.

„Hvala svim članovima Humanog Brda koji misle na svoje sugrađane i pomažu im, molimo Boga da im podari zdravlje, da njihove porodice budu sretne i da im Bog podari još veću nafaku. Sve ih selamimo i pozdravljamo ma gdje bili, oni su naši i sva sreća da takvi ljudi postoje“  ovo su najiskrenije riječi koje na kraju uputiše Muhamed i Zineta. Baš ove riječi biće, ako Bog da, seveb da se vama koji ste svih ovih godina „u muci se poznaju junaci“ nafaka obilato poveća, da vam zdravlje dobro služi...pozivamo vas da i dalje pomažemo ove i druge ljude koji zbog godina i zdravstvenog stanja nisu u stanju da zarade a vaša pomoć je za njih od životne važnosti.

Budite uvijek ruka koja daje a nikada ona koja treba pomoć.