Vodeći se željom i ambicijama da proširi krug članova naročito u redovima Prijedorčana koji danas žive i rade u dijaspori, Humano Brdo je odlučilo da jednom malom serijom prezentacija uspješnih Prijedorčana a i naših drugih zemljaka ispiriše i pozove sve vas da se pridružite organizaciji i time doprinesete razvitku sredine u kojoj ste rođeni a iz koje ste bili prisiljeni da odete.

Nije bitno u kojem ste dijelu svijeta, čime se bavite, da li imate namjeru da se vratite ili koji su vasi osjećaji prema domovini. To sto je bitno da je većina Bosanaca u dijaspori rođena i provela svoje prve godine života u domovini. Da li onda možemo ostati ravnodušni i ne pokazati brigu ili interes za zemlju koja nas je stvorila. Bosna nije više ista kao što je nekad bila ali zajedničkim zalaganjem dijaspore i sistematskoj pomoći kraju iz kojeg dolazimo je moguće promijeniti i unaprijediti društvo u pozitivnom pravcu.

Svi mi svakodnevno čitamo o uspješnim Bosancima i Hercegovcima širom svijeta. Mnogi od njih pomažu domovinu na različite načine. Nasa organizacija je ponosna što su neki od tih ljudi članovi Humanog Brda.

Primjera radi, je daleka Australija zemlja koja je udomila oko 35 000 Bosanaca. Koliko njih je sa područja Prijedora nije nam poznato ali od tog velikog broja su samo tri osobe članovi naše organizacije.

Neizmjerno smo ponosni da možemo da vam predstavimo porodicu Muhić Almira zvanog Ćani, jer je upravo njegova tročlana porodica član HB2010. Oni su ujedno i grupa od članova koji pored svoje godišnje članarine svakodnevno podržavaju i druge humanitarne akcije.

Kada smo zamolili Almira da predstavi svoju familiju našim članovima i čitaocima jednostavno je odgovorio: - Iskreno da kažem, ja i moja supruga nas ne smatramo uspješnim ljudima. Mi smo samo tipični primjer Bosanaca koji su protjerani, i sada daleko od Bosne, borimo se za naše mjesto ispod sunca kao i svako drugi.

Almir i supruga su kao izbjeglice završili u nekim drugim zemljama ali ih je sudbina spojila u dalekoj i egzotičnoj Australiji, tačnije u milionskom gradu Sydney-u.

Usprkos svim izazovima kojima se mladi ljudi svakodnevno susreću, naši zemljaci nađu vremena, snage i volje da se posvete učenju i edukovanju koje im malte ne zagarantirano otvara vrata ka uspjehu i boljoj budućnosti. Tako je i za ovo dvoje mladih ambicioznih ljudi visoko školsko obrazovanje sastavni dio života. Supruga Nirma radi kao financijsko- operativna inspekcija u jednoj australijskoj aviokompaniji, dok Almir radi kao geolog u australijskoj rudarskoj industriji
Ovo dvoje mladih Bosanaca u Australiji doživljavaju Bosnu i Hercegovinu kao državu u kojoj su rođeni, iz koje su protjerani, i u kojoj su im pobijeni najmiliji ali danas u Bosni ne vide svoju dalju budućnost. Vijest da se sve vise mladih ljudi opredjeljuju da napuste domovinu i odu negdje drugdje u potrazi za boljim životom, doživljavaju sa emocijama. Mnogo je onih koji nikada neće moći napustiti zemlju i koji su prisiljeni da se poviju uslovima i političkoj situaciji u BiH. Mnogo je porodica sa potrebama i uništenim životima. Povodom takve situacije koja oslikava našu zemlju ovo dvoje mladih ljudi su odlučili da svoj doprinos daju putem Humanog Brda u svrhu doniranja tamo gdje je najpotrebnije i najkritičnije.

Povodom toga Almir ističe slijedeće: - Da ne postoje humanitarne organizacije kao HB 2010 neki ljudi u Prijedoru na primjer bi bukvalno umirali i od gladi i od hladnoće i od neimaštine, a ne samo od bolesti. Mi pomažemo HB 2010 koliko možemo jer su ljudi koji rade u toj organizaciji uvijek pokazivali radom i rezultatima na terenu da rade transparentno i da ih interesuje samo pomoć ugroženima.

A da krv nije voda pokazuje i ova Almirova izjava: - Mogli smo mi vrlo lako biti sponzori nekom djetetu u Aziji ili Africi, jer kao sto kažem nismo mi nešto posebno vezani za Bosnu uzimajući u obzir trenutnu situaciju (kažem 'trenutnu', a ona traje vise od 20 godina), ali kako biti sponzor nekom djetetu u Africi ili Aziji, a ne pomoći humanitarnu organizaciju HB 2010 koja se brine o djeci koja na primjer poharaju istu onu školu koju sam ja nekada pohađao. Ono sto je bolno je to sto ima djece koja u tu školu dodu gladna. To dijete koje ode u školu gladno vrlo lako je moglo biti moje dijete da nisam imao šansu da odem iz Bosne, a to kad kažem to govorim za većinu nas Prijedorčana.

Iskreni humanista i čovjek nastavlja svoju priču: - Kako ne pomoći HB 2010 koje gleda da spasi živote ljudi koji umiru od raznih bolesti, koji nisu u stanju da obezbijede ono osnovno za svoju djecu, a ti isti ljudi su razlog zašto je Bosna i Hercegovina opstala, pa kakva bila da bila. Ti isti ljudi su razlog zašto mi Prijedorčani možemo danas otići u Prijedor, otići na mezare Prijedorskih šehida, pa čak možemo i živjeti tamo ako želimo. Da nije bilo tih ljudi, nebi danas bilo ni Bosne. Da nije bilo tih ljudi ja nikada nebi bio u mogućnosti pokazati mom sinu gdje mu leži rahmetli dido i objasniti zašto leži baš na tim mezarima.

Almir je isto skrenuo pažnju i na one koji su svojim životima branili našu zemlju od okupatora, znajući da njihova situacija nije nimalo dobra.

-Puna su nam usta Bosne širom svijeta, a dozvoljavamo da ratni vojni invalidi i demobilisani borci prose širom Bosne. Mnogi od nas imaju familiju i rodbinu u Prijedoru koju pomažu koliko mogu, ali važno je pomoći i HB 2010 koliko možemo, jer HB 2010 će pomoći i one koji nemaju nikoga u takozvanoj dijaspori, one koji će samo preživjeti ako je HB 2010 u mogućnosti da im pomogne.

Zahvaljujući donacijama ove mlade porodice Humano Brdo je bilo u mogućnosti da isporuči pakete sa hranom mnogim ugroženima familijama koje su skrenule pažnju na svoju tešku situaciju. Poznato nam je da je isto tako mnoge ugrožene familije nisu u stanju da kontaktiraju našu organizaciju iz razloga sto se ustručavaju, što ih je sramota ili ne znaju da im se može pomoći koliko toliko.

Almirova mala ali jaka porodica danas osim članarine za sina, zenu i sebe redovno uplaćuje i godišnje donacije u vrijednosti od 1100 eura. Zahvaljujući njima HB 2010 je u mogućnosti da izdvoji novac za hranu, odjeću, lijekove, troškove liječenja uključujući i stipendije za studente.

-Za mene lično je dužnost pomoći HB 2010 koliko mogu, a drugi neka odluče za sebe, kaže ovaj mladi čovjek rodom sa Hambarina, kojem su ambicije da pomogne svojoj domovini isto toliko velike koliko je i njegovo srce.