Nedelja je, dan za porodičnu sreću. Opet u svojstvu koordinatora Humanog Brda 2010, humanitarne organizacije čiji su članovi naši ljudi razbacani širom svijeta, idem u posjetu kod Sanele Nasić. Već nekoliko godina bori se sa svirepom bolešću i neda joj da je porazi. Zatičem njenu malu ali divnu četveročlanu porodicu baš za stolom. Zajednički ručak. Gotovo idilična slika i u sebi mislim kako je život surov. Zašto?? Zašto baš ljudima koji su divni, iskreni i sretni uvijek Bog da teška iskušenja? Valjda tako mora biti, odgovaram sebi jer znam da je ovaj svijet prolazan i da nas na njemu prate razna iskušenja. Sanela je ovaj put opet bez kose zbog hemoterapija koje prima. Uprkos tome, ona se s tim nosi kao da je to najveci modni krik sve dok nisam htjela da se slikamo. Tada je stavila svoj turban na glavu i nabacila osmjeh samo njoj svojstven.  Osmjeh koji je uvijek na njenom licu i dio je njene borbe protiv njene  bolesti. Ovaj put od Humanog Brda donosim joj finansijsku pomoć  u visini 300 Eura za njeno liječenje koje svakodnevno košta.  Donijela sam joj i nekoliko kutija tableta koje su postom poslale kćerke od tetke moga supruga iz daleke Amerike a koje Sanela treba piti za imunitet. Valja preživjeti agresivnu hemoterapiju a one upravo pomažu kod toga. Znam kako to izgleda jer sam tri posljednje godine prošla kroz borbu sa karcinomom od kojeg je oboljela majka moga supruga. Prije mjesec dana ona je izgubila posljednju bitku i preselila na bolji svijet. Zajedno s njom isla sam na hemoterapije i kroz glavu mi prolaze njene riječi:“Nedaj Bože nikome ovo“ . Sanela i ja pričamo o svemu a mene iznenađuje njena hrabrost da priča o svemu a posebno o trenutcima u kojima je mislila da je nema. Da umire. Kao brižna majka i supruga brine šta će biti s njenom djecom da joj se, nedaj Bože šta desi. A nakon toga čvrsta volja, opet njen divni osmjeh i želja za životom. Sjaj u njenim očima. Njena dva sina, Vahid, učenik  prvog razreda srednje škole, smjer turistički tehničar i mlađi Riad, peti razred osnovne škole pate zbog bolesti njihove majke. Pati i njen suprug Adnan ali se bore za njen život zajedno s njom. Zajedno s nama svima koji ih poznajemo i koji želimo da Sanela iz ove borbe iziđe kao pobjednica. Sigurni smo da će svako od vas koji pročitate ovu priču a u situaciji ste da finansijski pomognete poželjeti da budete dio ove borbe. Jer, Sanela ovu bolest može pobijediti uz našu, vašu i Božju pomoć. Ja hoću da vjerujem i to žarko želim da se Sanela izliječi. Želim da svako od vas ko čita ovu priču zamoli Boga da se to desi.

Dragi prijatelji, molite i dovite za sve bolesne ljude a ovaj put posebno molite za našu Sanelu. Jer nju treba naš grad kao mladu majku, suprugu, sugrađanku. Nju trebaju njeni sinovi i njen suprug. Nju trebaju njeni roditelji i njena ostala familija. Mi je također trebamo jer iz nje zrači pozitivna energija, jer ona i u svojoj bolesti šalje pozitivne životne signale. Pomozite da spasimo njen život jer sjaj u njenim očima šalje nam poruku da je sve moguće ali za sve trebaju ljudi. Trebaju prijatelji koji će u najtežim momentima biti krila da se Sanela, poput ptice, vine u visine i otme od zle bolesti.

Krila kojima će to moći učiniti ste vi dragi članovi Humanog Brda i svi vi do kojih će priča o Saneli i njenoj borbi doći. Hvala vam neizmjerno na svakoj pomoći bila ona finansijska ili moralna.

Budite uvijek zdravi i ruka koja daje a nikada ona koja traži.

Midheta Delkić

Vašu eventualnu finansijsku pomoć možete uplatiti putem računa Humanog Brda

Uplate putem žiro-računa:

Humano Brdo e.V.     Bank: Oberbank Traun
IBAN: AT901500300761068915      BIC: OBKLAT2L  

Putem Pay Pal-a:  humano.brdo@live.at
Naznaka: „za Sanelu Nasic “

ili direktno preko blagajne u BiH kod

Midhete Delkić, tel 061-852-952